„TRIDESET GODINA POSLIJE !“
Povodom tridesete obljetnice djelovanja multimedijalne glazbene skupine „Trotakt projekt“ , u ovoj ćemo godini, nizom prigodnih akcija i antologijskim diskografskim izdanjima obilježiti taj kulturološki vrijedan događaj.
„Trotakt projekt“ počeo je s radom početkom osamdesetih godina u Metkoviću, sastavljena od glazbenika, akademskih kipara i slikara, dizajnera, fotografa i arhitekata. Ubrzo, članovi banda preseljavaju u Zagreb, potaknuti pobjedom na velikom državnom glazbenom natjecanju YURM – Yu rock moment, što ga je organizirao omladinski list Polet. Nakon sjajnih glazbenih kritika, prihvaćanja od strane publike i prodora u etablirane medije, „Trotakt projekt“ nastupa, ne samo po klubovima i dvoranama, već je 1983. pozvan i na sudjelovanje na Muzičkom biennalu Zagreb, gdje nastupaju s uglednim svjetskim izvođačima.
Za diskografsku kuću Jugoton (danas Croatia Records) objavljuju i prve snimke, a za Radio Zagreb snimaju veliki broj skladbi, od kojih mnoge nisu nikada objavljene na nosačima zvuka. Na Danima JRT-a u Opatiji, 1984., predstavljaju Radio televiziju Zagreb.
„Trotakt projekt“ (svoj kontinuitet nastavlja kroz grupu „Gracia“) bio je suvremenik relevantih domaćih skupina poput Haustora, Gustafa, Katarine II, Laibacha, Električnog orgazma, Leta 3 i drugih, od kojih većina i danas djeluje. „Trotakt projekt“ bio je drukčiji po tome što je uz glazbu koristio i druge medije umjetničkog izražavanja, poput videa, stripa, mode, projekcija dijapozitiva i fotografija, a što je u to vrijeme bila vrlo rijetka praksa u nas. Kritika i publika su to prepoznali i prihvatili.
Članovi grupe arhivirali su svu građu, od snimki, preko fotografija, dijapozitiva, stripova, tekstova, videa, novinskih isječaka, do modnih uzoraka i crteža, što svakako predstavlja raritetni dokument jednog vremena u hrvatskoj glazbi i kulturi ranih osamdesetih godina. „Trotakt projekt“ želi obraditi, digitalizirati i arhivirati svu tu građu u hrvatskim kulturnim institucijama poput Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja za umjetnost i obrt, Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatske filmoteke i Instituta hrvatske glazbe. Finalni čin je snimanje dokumentarnog filma u kojem gostuju mnogi relevantni i priznati suvremenici i sudionici tog vremena i kulturnih zbivanja u nas.
