Iz knjige „Hrvatski punk i novi val 1976-1987“ Vinka Barića Knjiga objavljena 2011.

Stranice 113, 114 i 115

TROTAKT PROJEKT

Ovaj arty/plesni pop bend nastao je u malom Metkoviću godine 1980. potaknut, među ostalim, tada aktualnim zvukom Joy Division i funkom Talking Headsa. Trotakt Projekt nastaje udruživanjem pjevačice Matije Vuice (rođakinja Alke Vuice) i gitarista i aranžera Jurice Popovića, a oni su i danas životni partneri. Pored njih, u grupi su bili i Jašar Murtezani – bas, Anri Leontenko – bubnjevi i Zlatko Volarević – synth. Jurica, kao glavni kompozitor benda, htio je spojiti teksture i atmosferu grupe Joy Division sa plesnom glazbom, što je tada svakako bio prilično usamljen pokušaj. Na prvim njihovim fotkama nastalim 1980. u Metkoviću vidi se i da je njihov imidž svakako inspiriran izgledom Joy Division i OMD. Njihov izričaj karakterizirao je ekscentričan i veoma originalan vokal Matije Vuice, sa sličnostima u Lene Lovich i Patti Smith. Prije no što su pronašli svoj stil na granici novovalnog art i electro popa, do početka 1983. stilski su bili u granicama dark i gothic rocka. Prve nastupe imali su tokom 1980. u Metkoviću i okolici, a uskoro će kompletna postava preći u Zagreb, gdje poneki tada upisuju studije na tamošnjim fakultetima.

Godine 1981. u studiju Radio Metkovića snimaju prvi demo i šalju ga u redakciju zagrebačkog Poleta, na natječaj za YURM festival. Već tada, prije njihovog prvog zagrebačkog nastupa, u Poletu su najavljivani kao novovalne nade s juga, a Matija je osvanula na naslovnici. To je jedan od rijetkih slučajeva da je Polet favorizirao bend za koji još nitko nije ni čuo. Njihova demo kazeta zadovoljila je kriterije žirija YURM-a i tako su upali u finale te tada važne alter rock manifestacije. Osvojili su prvo mjesto na tadašnjem YURM-u, a na tom nastupu, 24.12.1981., grupa je po prvi put predstavila svoj multimedijalni performans i oduševila publiku. Naime, za vrijeme njihove svirke održana je i modna revija kreacija Matije Vuice, a sve je bilo popraćeno dijaprojekcijama fotografa i video umjetnika Šime Strikomana. Taj nastup spada u pionirska križanja rocka i performansa u našoj glazbi. Oduševljeni novinar Davor Butković, danas ugledni kolumnist Jutarnjeg lista, u tada tradicionalnoj kolumni Džuboksa „A letter from Zagreb“ u broju 132 od 15.1.1982. donio je kraću recenziju demo kazete i njihovog nastupa na YURM-u: „Kada sam u društvu Mladena Vukmira iz Poleta preslušavao njihovu kazetu pao sam na trepavice. Znam da je nezahvalno na temelju jednog slušanja napisati sjajnu kritiku, ali mislim da u Trotakt Projekt treba vjerovati. Bend je iz Metkovića i ima originalan ženski vokal …… I tekst kojeg čitate kasni zbog toga što sam želio vidjeti već spomenuti Trotakt Projekt. I uživo su sjajni, čak bolji no na kazeti ….. Studentskim centrom su se te večeri provlačili opijajući zvuci koji su me asocirali na pravilno shvaćen (nekopiran) Joy Division. A to je samo jedna od brojnih asocijacija koje Trotakt Projekt izaziva kod slušatelja ….“.

U to vrijeme grupa je već preselila u Zagreb, ali na Jurino inzistiranje uvijek su navodili da su iz Metkovića, iako su tamo djelovali niti dvije godine karijere. Tada su intenzivno surađivali s već spomenutim multimedijalnim umjetnikom Šimom Strikomanom, koji je ustvari bio neformalni član benda zadužen za vizualnu prezentaciju. Kao pobjednici prošlog YURM-a, nastupaju kao gosti i na slijedećem, održanom već u veljači 1982.

S vremenom im se zvuk pojednostavljuje, pa i minimalizira te dolazi do znatnije upotrebe ritam mašina, elektronskih i synth zvukova. Ustvari, evoluiraju baš kao i Joy Division u New Order, a primjećuju se i utjecaji A Flock of Seagulls, Art of Noise i ostalih synth pop grupa tog vremena. Tada nastupaju na velikom skupnom koncertu u SKC u Beogradu, zajedno s „najvećim nadama YU rocka 82“ (Lačni Franz, Xenia, Martin Krpan, Disciplina Kičme itd.). U prosincu 1982, nastupaju u RANS Moša Pijade u Zagrebu na sličnoj manifestaciji, nazvanoj Yu rock alternativa, zajedno s grupama U Škripcu, TKP, Sexa, Ekatarina 2, Lačni Franz, Pingvinovo Potpalublje, Disciplina Kičme. U travnju 1983. nastupili su na posljednjoj rock večeri Muzičkog biennalea u Zagrebu, i to uz Dorian Gray, kao predgrupa tadašnjoj britanskoj punk atrakciji Anti Nowhere League. Novac zarađen od tog nastupa trebao je biti za plaćanje snimanja LP materijala u splitskom studiju „Tetrapak“ ali je u u noćnom vlaku iz Zagreba za Split kompletan iznos ukraden. U to vrijeme jako su pazili na svoju vizualnu prezentaciju, a Matija im je razradila imidž blizak tadašnjim new romantics izvođačima, iako su glazbeno oni ipak bili u dark funk vodama.

Ljeta 1983. nastupili su na rock večeri festivala u Opatiji i tada su dobili ponudu za izdavanje LP albuma od jednog manjeg diskografa iz Srbije (Jugodisk??), no nepromišljeno su je odbacili, nadajući se da će ih pod svoje uzeti veliki Jugoton, s kojim su tada pregovarali. Taj potez ispao je kobna greška po njihovu diskografiju. Naime, postigli su nekakav dogovor sa Jugotonom, za izdavanje singlova i albuma, no taj izdavač ipak im nije financirao snimanje materijala, pa su tako studijsko snimanje platili i organizirali sami, u Tetrapak studiju u Splitu jeseni 1983. Snimatelj je bio Ivica Čović Pipo, a uz njegovu pomoć Jurica Popović sam je isproducirao snimke. Kao potpuni laik za miks pultom Jurica je produkciju obavio na zanimljiv način. Po njegovim riječima: „… Ma ja uopće nisam nešto poznavao ni note ni zvučne frekvencije, jednostavno sam posložio nacrtanu shemu za tonske kanale na miks pultu. Nacrtao sam flomasterom svaki kanal i njegovu visinu u drugoj boji, i tako sam praktički, uz Pipu, producirao taj album“.

Ova metoda pokazala se djelotvornom jer taj materijal i danas zvuči tehnički odlično i besprijekorno. Snimljeni materijal za LP, koji se trebao zvati „Blago tonirano“, odnose Škarici, no on im prvo nudi izdavanje dvaju singlova. Tako početkom 1984. opet ulaze u studio, ovaj put u R4 Radio Zagreba i uz pomoć ing. Mladena Škaleca snimaju pjesmu – „Zaplešimo“ i „CD-DA“ za prvi singl te potom još jednu pjesmu – „Rolana“ – za drugi singl. Popović kaže da su tu namjerno muzički pokrali hit OMD–a „Enola Gay“ da bi Jugotonu cinično dokazali da mogu imati radijski hit. Singl „Zaplešimo“ / „CD– DA“ pojavio se u travnju 1984. i rasprodao se brzo (u doduše skromnoj nakladi od 2000 komada). No Jugoton ih je opet „izvozao“ i umjesto albuma objavljuje im još jedan singl „Rolana“ / „Nešto drugo“, koji se također rasprodao, a album im na kraju uopće nije ni izdan smatrajući ga komercijalno neisplativim, unatoč rasprodanim singlovima. Najvjerojatnije ih je Škarica smatrao manje hitoidnima od tadašnjih alter pop atrakcija Denis i Denis, Dorian Gray i U Škripcu. To je velika šteta jer neizdani „Blago tonirano“ mogao je figurirati kao odličan dark funk album, nimalo lošiji od prvijenca Dorian Graya. Ipak, pjesma „Zaplešimo“ našla se i na istoimenoj Jugotonovoj LP kompilaciji izdanoj iste godine, što je Trotakt Projektu osiguralo i dodatnu slušanost. Nedugo po izlasku drugog singla, u listopadu 1984., većina muških članova Trotakt Projekta dobila je poziv na odsluženje vojnog roka i to je bio početak kraja ovog benda.

Od 1984. do 1986. grupa je bila u fazi mirovanja, a Matija se tada više posvetila svojim alter-modnim kreacijama. Nakon 1986. održali su samo nekoliko nastupa i skoncentrirali se uglavnom na povremena studijska snimanja za radio Zagreb. Njihov zvuk tada se promijenio i postupno su se pretvarali u plesni pop rock sa sve više dance-a, pa i lakoglazbenih elemenata. Godine 1990. promijenit će ime u Gracia i preorijentirati se na etno dance glazbu. Gracia u vlastitoj režiji izdaje prvi LP 1990., ali ovdje je zvučna slika kvalitetom i stilom daleko od prvog benda. Tijekom 90-ih Gracia uživa osrednju popularnost među degradirajućom Cro-dance scenom, koja je gotovo uništila hrvatsku glazbu devedesetih. Postaju samo još jedna tužna priča u žanrovskom kompromisu i silaznoj putanji talentiranih glazbenika. Ipak, iako izvorno provincijski bend iz doline Neretve, Trotakti su dogurali relativno daleko sa svoje četiri pjesme izdane na vinilu i ostavili su danas dragocjeno svjedočanstvo modernog i kvalitetnog alter popa 80-ih s umjetničkim ambicijama.

DISKOGRAFIJA
„Trotakt projekt – radio Metković 1981“ bootleg kazeta ----------℗1981 TP
„Blago tonirano“ (neizdani LP album) bootleg ------------------------℗1983 TP
„Zaplešimo“ / „CD-ali-DA“ 7˝) -----------------------------------------℗1984 Jugoton
„Rolana“ / „Nešto drugo“ 7˝ (snim. 1983.) ---------------------------℗1984 Jugoton
„Zaplešimo!“ (1 pjesma) LP kompilacija ------------------------------℗1984 Jugoton



Trotakt projekt LP (neobjavljeno)
1983 Trotakt Projekt

Metkovsko-zagrebački art bend Trotakt Projekt početkom 1983. ušao je u splitski studio Tetrapak i u suradnji s Ivicom Čovićem Pipom snimili su materijal za predviđeni album. Pipo je koproducirao materijal zajedno s glavnim skladateljem grupe Juricom Popovićem. Produkcija je ispala vrhunska, no na kraju ih je Siniša Škarica debelo zakinuo jer im je unatoč obećanom albumu (čije snimanje je platio Trotakt Projekt), na kraju izdao samo dva singla tijekom 1984. Od stvari predviđenih za album, samo je „Ja želim nešto drugo“ završila kao B strana drugog singla. Ona i otvara ovaj neizdani album, a o njoj više možete naći u recenziji tog singla. Druga pjesma „Blago tonirano“ opušteni je ljetni instrumental uz povremeno pjevušenje Matije Vuice, i od svih pjesama ovdje, najbliža je čistom popu. „Kasno popodne u mrtvoj sezoni“ najbolje pokazuje Popovićevu namjeru da spoji mračne pasaže Joy Division sa plesnim synth popom, dok je „Pokreni me“ čisti minimalistički dark baziran na ritmu bas gitare i donekle eksperimentalnom aranžmanu. „Jesen“ ima za njihove pjesme neuobičajeno dugačak tekst socijalnog predznaka, obojen glazbeno new wave i dark utjecajima, a opet originalno i stilski ujednačeno. „Sreća se može kupiti“ jedna je od njihovih ironičnih numera o potrošačkom društvu, a ovdje su možda najočitije sofisticirano i zrelo urađene synth-elektropop dionice. „Tanke niti“ je suvremeno pop koketiranje s dark synthom sasvim u skladu s vremenom, a uz „Treba mi nešto“ je vjerojatno najbolja stvar u njihovom opusu. „Vjeruješ li?“ opet zvuk dijelom duguje Parafima, ali i Siouxsie and the Banshees, dok je „Vozit ćemo se večeras“ sasvim uspio pokušaj spajanja čistog rock`n`rolla sa synth popom, što ovdje svakako nije bila uobičajena praksa tijekom 80-ih. Zaista se ne nazire razlog po kojemu je ovaj materijal tada bio navodno nekomercijalan i neisplativ za izdati. Vjerojatno je to zato što je Jugoton tada gurao mega-popularne Denis&Denis, iako su Trotkat Projekt napravili jednako dobar album, muzički puno više u novom valu nego electro pop riječkog dueta.



Stranica 260

TROTAKT PROJEKT

Zaplešimo/CD-DA (jer to je …)
dvostruka A strana
15.5.1984 - Jugoton SY-23984

Prvi singl Trotakt Projekta izdan je u svibnju 1984., no na njemu se nisu našle ranije snimljene pjesme predviđene za prvi LP. Ove dvije pjesme snimljene su u studiju R4 radio Zagreba u travnju 1984., a producirao ih je frontman benda Jurica Popović uz pomoć snimatelja ing. Mladena Škaleca. Obje pjesme nose A stranu, a prva, „Zaplešimo“, muzički je sve udaljenija od njihovog izvornog dark zvuka i predstavlja alter pop 80-ih, uz moderne synth aranžmane. „CD - DA“, sa svojim čudnovatim nazivom, čak je i uspjelija skladba od „Zaplešimo“. Gitarist Jurica Popović ovdje je odsvirao neke od najboljih minimalističkih riffova u domaćem rocku 80-ih. Pjesma je bliža njihovim izvornim dark/post-punk stremljenjima i ima antikonzumeristički i donekle „angažirano-ironičan“ ton. Pjesma „Zaplešimo“ našla se iste 1984. i na istoimenoj Jugotonovoj LP kompilaciji, a skromna naklada ovog singla od 2000 primjeraka brzo je rasprodana, pa im je Jugoton ponudio ubrzo i izdavanje druge singlice, ali nažalost ne i albuma. Efektan omot u airbrush tehnici izveo je njihov prijatelj i suradnik, dizajner Nenad Martić. Danas je ovaj singl poprilično vrijedan kolekcionarski raritet.


TROTAKT PROJEKT

Rolana/Nešto drugo
30.8.1984 ℗ Jugoton SY-24010

Drugi singl Trotakt Projekta pojavio se nepunih tri mjeseca nakon prvog i opet je donio plesni alter pop zvuk. A strana snimljena je ljeta 1984. u R4 studiju Radio Zagreba, a producirao ju je Jurica Popović uz pomoć Mladena Škaleca, tamošnjeg snimatelja. B strana uzeta je s njihovog neobjavljenog albuma, snimljenog 1983. u Tetrapak studiju u Splitu. Naslovna „Rolana“ je po riječima Jurice Popovića bio ironični komercijalni kompromis. U želji da Jugotonu dokažu da su komercijalno isplativa diskografska investicija i da mogu imati hit, oni su jednostavno uzeli glazbu iz OMD-ova hita „Enola Gay“ i dodali tome svoj tekst i tematiku. Ipak, ova obrada nije toliko uspjela kao ranija subverzija Parafa sa „Rijekom“ i pjesma pati od banalnog i nabrzaka napisanoga teksta. Sve u svemu neuvjerljiva snimka. No, B strana „Nešto drugo“ zato je najbolja pjesma u opusu Trotakt Projekta i njihovo je najzrelije i najatraktivnije ostvarenje. Zvučno bogati, premda minimalistički riffovi prepleteni maštovitim synth dionicama daju ovoj snimci specifičan post-punk ton grandioznosti, pa i hitoidnosti. Vokal Matije Vuice ovdje je iznimno funkcionalan, uz dozu njene grlene ekscentričnosti bliske Lene Lovich ili Patti Smith. Ova pjesma može se smatrati najuspješnijom njihovom poveznicom s dark post-punkom 80-ih. Ilustraciju na omotu uradio je opet njihov suradnik, dizajner Nenad Martić, u sličnom tonu kao i za prvi singl.