MLADOST, list saveza socijalističke omladine Jugoslavije, broj 1290, 21.06.1982.

Piše: Neven Kepeski mm časkanja : TROTAKT PROJEKT

MEDITATIVNOST I MONOTONIJA



U posljednja je tri mjeseca "Trotakt projekt" svirao u Zagrebu vrlo često (čak pet puta), no, posljednji nastup, održan nedavno u "Kulušiću" bio je daleko najuspješniji. Možda je tome pridonijela činjenica da to nije bio klasičan rock koncert, već i pokušaj multimedijalne priredbe.
Mladim Metkovćanima uspijeva da do kraja uobliče svoj čudni pristup pop glazbi, čije su dvije glavne karakteristike meditativnost i - vrlo dobro upotrebljena - monotonija. Monotonija, možda ne u onom smislu kako to rade B-52s (što netko reče); prije bih za komparaciju naveo "Broken English" Marianne Faithful. Poli-mug, koji se, kao nikada do sada, izvrsno čuo, sintetizira na stanovit način uticaje "Devo-a", "Human Leaqoe" i "B-52 s", te zvuči, u najmanju ruku, vrlo zanimljivo. Uvijek mi je drago čuti bend koji ogromne mogućnosti ovog instrumenta koristi pametno i s mjerom.
No, "Trotaktima" još uvijek nedostaje žestina i agresivnost, koja je prijeko potrebna da se publika animira. Jer, uz ovakvu muziku, bezuvjetno plesnu, kristalno čistu i besprijekorno odsviranu ljudi treba da plešu, a ne da stoje mirni kao mumije. Bez obzira na sve to"Trotakti" su ovim nastupom pokazali da na njih treba najozbiljnije računati. Jer, kad steknu još malo koncertnog iskustva i očvrsnu, činit će čuda!

Razgovaramo sa Juricom Popovićem, šefom, gitaristom i glavnim skladateljom grupe.

Niste imali mnogo natupa?
- To je i normalno. Živimo u takvoj sredini da ih ne možemo imati mnogo.

Jeste li u Metkoviću svirali uopće?
- Svirali smo tri puta. Imali smo sad nedavno jedan koncert. Bilo je dosta dobro. Sve je bilo puno...

Nameće se pitanje jesu li ljudi došli zato što ste iz Metkovića ili zbog kampanje u novinama?
- Zbog kampanje, uglavnom! Ne vjerujem da bi došli samo zato što smo iz Metkovića.

Kako u Metkoviću stoji stvar sa bendovima?
- Pa, svira se. Imaš kao i svuda, od hotelskih bendova, pa do klinaca koji sviraju svoje!

Uz vas je vezana jedna zanimljivost: grupa djeluje izuzetno uvježbano, a imala je samo četrdesetak proba. Razlog tome je što članovi grupe žive u raznim gradovima, a samo ljeto provode u Metkoviću...
- Ovaj repertoar koji sada izvodimo, uvježbavali smo prošlog ljeta... Radili smo onoliko koliko smo mogli... Mi smo vježbali više nego što je naša solistkinja Matija, bila s nama, pa je podloga razradjena. Ona je naknadno uklapala vokale...

Čini mi se da vam u živim nastupima nedostaje žestina, zvučite nekako suviše blago...
- Ne znam... hm, ja bih to sve lako odredio kad bih jedanput bio u publici. Ovako, nemam pojma kako to zvuči na koncertu, nemam predstavu...

Iz dobro obaviještenih krugova se saznaje da "Trotakt projekt" ima izvrsne slajdove! No, do sada ih na koncertima nije bilo.
Što je s njima?
- Evo ih, tu su unutra (pokazuje na malu kutiju i smije se)! Nismo ih mogli prikazati iz, kako se to kaže, tehničkih razloga...
Znaš što, kod nas slajdovi imaju ulogu da drže atmosferu, bez ikakve posebne poruke...

Dobro, a što je sa stripovima, za koje takodjer čujem da ih imate?
- Stripovi idu na tekstove. To je takodjer jedan vid komunikacije...

Tko ih radi?
- Pa, radi ih jedan dečko koji je s nama u ekipi. To je dosta velika ekipa; mi muzičari, pa ekipa za slajdove, pa strip, a sad će i plakat...

- Puno ljudi, ha?
Garderoba u kojoj svirate takodjer je posebno šivana za nastupe?
- Modele radi Matija. Ona se time bavi još od rane gimnazije, šivala je sebi odjeću, a sad radi i za bend...

Sve ovo što vi radite, to je, po mom mišljenju, ipak, jedan veliki projekt.
- Pa, možda i je... Ali muzika je u prvom planu.