NAŠI DANI, 26.03.1982.
DISKRETNI ŠARM NOVIH NADApiše: Petar JANJATOVIĆ
(od našeg stalnog dopisnika iz glavnog grada)
Još jedan fini povod za muzički izvještaj iz Beograda: u paketu, nazvanom YU-rock nade 1982. U beogradskom SKC-u održan je koncert četiri nove i neafirmirane grupe sa strane. Odslušali smo „Trotakt projekt“ iz Metkovića, „Kseniju“ i „Animatore“ iz Zagreba, i „Martina Krpana“ iz Ljubljane.
Ove grupe su odabrane u nizu sastava iz cijele zemlje koji su se posljednjih nekoliko mjeseci predstavljali zagrebačkoj publici u akciji nazvanoj YU-rock moment '81. Samim tim izbor za najbolje je vrlo subjektivan i ja bih u taj spisak uvrstio i neke druge grupe, ali ko mene pita, ja uostalom to nisam ni organizirao. Bez sumnje akcija je zanimljiva i vrijedna pažnje i veselilo je pogledati neke nove i, rekao bih, svježe muzičke ideje iz drugih sredina. Budući da je Beograd bio poplavljen koncertima, a i cijena za ovaj nije baš ekonomska (100 din.) interes nije bio najsnažniji. Sala poluprazna. Okupljeni pretežno rock-fanatici, muzičari, probran ekipa kritičara, što iz „Džuboksa“ što s alternativnih (uvjetno) muzičkih radioemisija.
Šalu na stranu, prva je nastupila grupa „Martin Krpan“ koja je zaista bila dosadna. Ma koliko da veseli činjenica koju sam uočio kod svih ovih sastava: samouvjereno vladanje instrumentima i dobra uvježbanost, osobito izražena, kod „Krpana“ to još uvijek nije dovoljno, instrumenti se lijepo uklapaju, pjevač njeguje izgled otromboljenog mladog buntovnika i sve je to poprilično dosadno. Pio sam čaj. Za šankom upoznao Danicu. Vrlo zanimljiva razmišljanja za djevojku od 18 godina. U pozadini, muzička zavjesa „Martin Krpan“ odlazi sa bine ispraćen mlakim aplauzima. „Trotakt projekt“ kao što rekoh, iz Metkovića s raskošnom animatoricom na vokalnoj liniji. Kao i kod „Krpana“ primjećuje se provincijski eho i kaskanje za trendovima. Ali, vrlo zanimljivi. Još glavinjaju između lakog popa i novog vala, posjeduju hrpu ideja koje još uvijek ne umiju stilizirati. Poslije tri, četiri pjesme prestaju plijeniti pažnju. Pio „Koktu“ i razgovarao s Oljom. Većina publike i dalje kod šanka. Žur se nastavlja. Fascinacija mas-medija najviše je odigrala svoje u slučaju grupe „Ksenija“. Prvo im je „Polet“ objavio fotografiju, pa su moje vrle kolege Vrdoljak i Glavan emitirale poneku vijest u eter. Otprilike: „Ksenija“ jugoslavenski odgovor na „Pretenderse“. Iz tih šuškanja rodilo se interesiranje beogradskog kvazi new vave kreme.
I zaista su dobri. Potječu iz Rijeke, vrlo zanimljive kulturne sredine, koju uvjetno i rokerski treba tretirati kao jugoslavenski Liverpul, i to se u kompletnom nastupu osjeća. Dobre pop-pjesmice, flaster-refreni, nekoliko vrlo izvjesnih hitova, „Subotom uvečer“, na primjer. Ksenija ima dobar rokerski glas, koji još nije dostigao potrebnu sigurnost, i veoma smušen scenski nastup. Formacija: solo, bas, bubnjevi. Gitara malo sirovog, neoplemenjenog zvuka. Kao kad smo u osnovnoj školi na satovima Likovnog boju iz tube direktno stavljali na crtež, bez miješanja. E, otprilike tako. Basist i bubnjar vrlo prijatno uigrani. Basist, dosta nemotivirano, stjeruje neke ranije hevi metal furke.
Neka ga, proći će i to. Publika se otkravila, zvala na bis. Ja Julijani, studentici Muzičke akademije, odsjek klavir, objašnjavao da oni nisu baš „Pretenders“. Ksenija više vuče na Pat Benatar. Ksenija pjevala i svirala.
Sve to jako primamljivo zvuči za početak.
Nagli porast kvalitete večeri podržali su i „Animatori“ na svom drugom beogradskom gostovanju. Ja osobno takvu muziku ne volim, ali to ne ometa da shvatim kako u svom projektu imaju sasvim suvislo zrno originalnosti i smišljenog nastupa. Upotreba violine u sastavu daje im brojne mogućnosti, zvuk, malo-malo pa pobjegne u kantri, pa se zavrti do zabavnjaka, bas bukne nekoliko rokerskih fraza i tako okolo naokolo. Malo sve to na kraju izađe na smuti pa prospi, ali je zanimljivo za gledanje. Bar meni.
Ostadoh da otpratim „Animatore“ do kraja. Oni koji su ostali sasvim solidno su se zabavili. Poslije koncerta ja sam otpratio Milenka, autora ovih fotografija, do kuće. On mi pričao o Kseniji. Ja se sjetio da sam mogao i da propustim neku pjesmu „Animatora“ i pozovem Sašku na piće. Drugi put.
Bit će još koncerata.
• Petar JANJATOVIĆ
POLET broj 191, 31.03.1982.
pišu: Dejan Kršić i Mladen Vukmir
…. dva komada. Mala dvorana hale Tivoli bila je ispunjena ljudima iz svih krajeva zemlje. Paradoksalno, ali nimalo čudno, najmanje ih je bilo iz Ljubljane. Bilo je primijećeno mnogo lijepih i elegantnih djevojaka, uz nekoliko vrlo ekstravagantnih modela. Bile su prisutne i medijske ličnosti poput elegantnih mladića iz BOE i njihovih dotjeranih prijateljica, članovi TROTAKTA, pjevač GUSZTAVA, Dejan iz LEIBACHA sav u crnom, TERMITI, DIVLJE JAGODE…
Predgrupa nisu bili SIMPLE MINDS, već škotski trio THE McNAIRES. Kad smo ih ranije vidjeli u hotelu, mislili smo da su to tehničari LEAGUE. Bubnjar u šeširiću iza doboša i dvije činele, gitarist koji sjedi bočno okrenut publici i pjevač s naočalama u crnom odijelu s leptir mašnom prekrasno su izvodili neke stare ….
