NEDJELJNA DALMACIJA, 21. 03. 1982.
NEDJELJNA DALMACIJA, 21. 03. 1982.Razgovarao: Jerko Radić
"POHVALE GODE, ALI..."
Na nedavno završenom „YU rock-momentu“ među nekoliko izvanserijskih grupa koje su oduševile svojim muziciranjem u „Lapidariju“ i „Kulušiću“, našao se i „Trotakt projekt“ iz Metkovića, po mnogima najveća nada YU-rocka. Koliko su ti superlativi opravdani, teško je za sada reći jer „Trotakt“ nije imao mnogo nastupa uživo. Ipak, zapaženi nastupi u Zagrebu ponukali su nas da u razgovoru s Juricom Popovićem, skladateljem i gitaristom, doznamo nešto više o ovoj grupi neobična imena.
- Ime „Trotakt projekt“ izabrali smo zato da na prvo čitanje ne bude baš jasno o čemu se radi, da čitatelj malo mućne glavom - kaže Jurica Popović.
- Inače, riječ „trotakt“ se upotrebljava u specifičnim situacijama koje su neoubičajene, malo uvrnute, tj. otkačene. A pod sistemom „projekt“ podrazumijeva se niz činilaca: nastup na bini, fotografije i dijapozitivi, strip i plakat.
- Koliko će pojedini faktor biti eksponiran, ovisit će o njegovoj kvaliteti.
* Prati vas jedan, pomalo, nevjerojatan podatak da imate više koncerata nego proba!?
- Pa ne bi se moglo reći da je to baš tako. Tu je problem pjevačice koja studira u Zagrebu, a također i neadekvatna tehnička strana uvjeta rada na probama. Nama bi najviše odgovarao rad u nekom prostoru gdje bismo mogli dočarati atmosferu za nastupe i postići željenu boju zvuka.
* Ovogodišnji „YURM“ „izbacio“ je nekoliko grupa: „Xeniju“, „Martina Krpana“, „U škripcu“, „The animator“. Tko po vašem mišljenju najviše obećava?
- Što se tiče samog faktora zvanog uspjeh, grupa „Xenia“ i „The animator“ igraju na sigurnu kartu, prva na pop glazbu, istina nešto rockerskiju, a druga na country, i po tom kriteriju najviše obećavaju. Ipak, meni se nekako najviše sviđa grupa „U škripcu“ jer djeluje najuvjerljivije.
* Kako je uopće došlo do toga da osnuješ grupu?
- Ja sam već odavno imao ideju o povezivanju ljudi raznih struka, glazbenika, likovnjaka, pa stoga i u imenu sastava riječ „projekt“. U protekle dvije godine bilo je nekoliko postava, a od ljeta prošle godine ustalili smo se u sastavu: Franciska Vujica, vokal, Zlatko Volarević, klavijature i prateći vokal, Jašar Murtezani, bas, Anri Leontenko, bubanj, i ja na gitari.
* Budući da dolazite iz Metkovića, koji je nekako po strani događaja u rock-glazbi, osjećate li se pomalo zakinuti s obzirom na medije?
- Čini mi se da naš primjer uvjerava u suprotno i stoga mislim da dolazak iz provincije nije velika prepreka, pa ako ne uspijemo, smatrat ću da smo sami krivi. Ipak, činjenica da grupe iz velikih gradova lakše dolaze na stranice novina i do ploča, potpuno stoji.
* Zagrebački glazbeni kritičari (posebno Poletovi), ne štede u laskavim kritikama u pogledu vašeg muziciranja. Smatraš li da su takve ocjene možda preuranjene i opasne za razvoj grupe?
- U svakom slučaju jesu. Reakcije na takvo pisanje već su uslijedile pa nas pojedini novinari tretiraju kao zvijezde, a druge grupe iz našeg ranga sasvim normalno, s težnjom da im oproste neki kiks. Normalno je da pohvale gode srcu, ali u tome mora biti mjere. Zbog toga se i bojim prevelikog uzdizanja, to je dvosjekli mač.
* Vaše kolege, „La fortunjeros“, „Xenia“, „The animator“, izdaju singl-ploče. Namjeravate li i vi nešto napraviti na tom planu?
- Pokušat ćemo nešto napraviti već uskoro, nakon koncerta u „Kulušiću“ početkom travnja. Moramo najprije napraviti bolje demosnimke jer ove koje sada imamo ne možemo tako tretirati. Tih osam pjesama snimili smo za šest sati na običnom kasetofonu. Iako smo ovaj naš projekt željeli raditi polako, bez žurbe, ipak moramo krenuti nešto brže. Naime, u listopadu na odsluženje vojnog roka osim mene odlaze Zlatko i Anri, pa nam je želja da nešto zabilježimo na ploči, LP-iju ili singlu, svejedno.
