POLET – broj 180/181, 30. 12. 1981.

POLET – broj 180/181, 30. 12. 1981.

Razgovarali: Boro Kokan; Mladen Vukmir

TROTAKT

Recenziju kasete koju su nam "Trotakt projekt" poslali mogli ste pročitati u pretprošlom POLETU. Budući da kaseta doista odskače od većine poslanog materijala, potrudili smo se da vas bolje upoznamo s bandom.
Stekao sam dojam da je Pop čovjek kojem bi vjerojatno bilo lakše prvi intervju voditi s ove strane mikrofona.
Već kvalitetom materijala na kaseti "Trotakt" je uništio moguće naše predrasude o "provinciji", ali Popovu naslušanost i poznavanje situacije u Zagrebu i Yu rocku uopće, ipak nismo očekivali. Pop posjeduje tvrdoglavosti, narcisoidnosti i postojanog zanosa dovoljno da bismo ga proglasili umjetničkim senzibilitetom. Pun je vizija i ideja o njihovoj provedbi. Prepustimo Popu da predstavi "TROTAKT"!

POLET:
Kad si odlučivao da osnuješ band, je li to bilo pod utjecajem novovalnih gibanja?
POP:
Evo s nama je Matija, ona ima sto nadimaka, Franciska ju zovemo. Bubnjar se zove Anri Leontenko, basista Jašar Murtizani, a klavijaturista Volarević Zlatko, zovemo ga Dilajla. Uz nas je i čovjek koji nam pomaže s tehnikom, Pero Mozak, a preziva se isto kao i Zlatan, ali nisu u rodu. Meni je žao što i oni nisu prisutni, ali je ispalo ovako, na brzinu.
POLET:
Kad si odlučivao da osnuješ band, je li to bilo pod utjecajem novovalnih gibanja?
POP:
Moja ideja postoji odavno, ja sam ti u rocku tamo od sedmog razreda, dugo se već s time bakćem. Ideja je odavno, a prije dvije godine, htio sam aktivirati pola Metkovića, angažirati ljude raznih struka, zato naslov tamo i ima to "projekt"... Likovnjake, imam tamo neke ljude za stripove, dečko jedan, dobar, lijen je, to znači da ima talent.
Govore mi prijatelji da će me povezati s raznim ljudima iz Zagreba... Ne bih ja to htio. Ja bih htio sve anonimce svoje uzet, koliko mogu, svoje prijatelje. Sada sam se vratio, kao apsolvent, doma sam stalno već mjesec dana... Meni je sada krivo da to ne kreće kao projekt. Ali, bit će tu nešto, pokušat ću ponovo.
POLET:
Kako uopće uspijevate raditi kada zapravo živite u raznim gradovima?

POP:
Eto vidiš kako radimo! Nemamo niti trideset probi. Kasetu smo snimali sada, kada smo pročitali u Poletu za YURM, na brzinu.
Mi smo i mislili tamo negdje u prvom mjesecu doći u Zagreb, ali da se za nas ne zna, samo radi atmosfere, da prođemo skroz neopaženo, znaš, i da se odmah vratimo doma...
POLET:
Tebi je jako stalo do toga da sve isfuraš sam, bez tuđe pomoći.
POP:
Ja učim na tuđim greškama, kada netko nekoga sreže, znam zašto ga sreže.Ne bih volio da mi to netko radi, a to mi se može raditi ako me se digne, znaš ono, plafon. A ja ovo ne mislim raditi par mjeseci, meni je to zadovoljština u životu.
POLET:
Na kasetu ste snimili osam pjesama. Je li vam to sav repertoar?
POP:
To ti je za sada sve. Čuješ, za dvadeset dana mi više nismo ni mogli više napraviti. Imamo još tri u pripremi, a i tekstova ima viška.
Ovo ti je za sada sve kućna radinost. Za sada bih samo tako i radio, dok nisam potkovan tehnički i instrumentima.
Od ovoga do granice nakićenosti ima dosta prostora u kojem se možemo kretati. Ovo je dosta sirovo, šturo, jako je to daleko od nakićenosti jednih Roxy.
POLET:
A ja sam mislio da vi težite ovom minimalističkom zvuku!
POP:
Ovo je za sada namjerno, ovo će ostati ovako. Kasnije će zvučati bogatije. U tom su mi smislu ljudi predlagali aranžmanska obogaćenja. Tome se ja odupirem, znam svoje, kako hoću. To je sada ovako, suho, to je sada prva faza koja mi ostavlja veće mogućnosti kasnje.
POLET:
Kažeš da to dolje ne prihvaćaju u ovom obliku. Kakva je škvadra dolje, što se sluša?
POP:
Evo čega ima: metalaca,doorsomana, ima kao i svugdje, jel? Ima nešto ljudi što slušaju Hendrixa. Novog vala ima, to je uglavnom pop, domaći novi val, to melodično, to je pojam novog vala.
POLET:
Sigurno je da vam nedostaje iskustva. Kako ga nadoknađuješ?
POP:
Imamo mi dolje muzičare, znaš ove, hotel-wave, s njima sam ja dobar. Nama je čak na jednoj probi svirao saksofon jedan momak, meni je žao da ga nismo mogli ovamo dovući. Njemu treba platiti, on izostaje s posla, pa to ne ide. Dobro svira sax, strašno... ja hoću bariton, promukli, on to zna...
POLET:
Snimanja?
POP:
Kada bi došlo do toga, naravno da i o tome razmišljamo, išli bismo ovako: jedna, dvije, pa čak i tri singlice. Problem je jedino u tome da se kod nas slabo prodaju, nemaju tu ulogu koju imaju vani. Vjerojatno zato jer je premala razlika u cijeni izmedju singla i LP-ja.
Normalno, da bi mi bilo drago, kao i svakome, da učinimo nešto. Ne vjerujem da bismo dosegli visoke tiraže, bojim se da bi to, osim u par centara, ostalo nezapaženo. Mene je to uvijek iritiralo da band koji je malo poznat, da snima LP, glupo mi je to.
Opet, u početku je bilo u planu ovo: band će raditi, radit će, raditi, raditi, raditi i raditi, dok sve bude spremno, scenski nastup, projekcije, to sve uvježbano; onda se ide. Vidiš, sada se promijenilo, idemo polovično. Često upadam u kontradikcije, sam sebi proturječim, to bez daljnjega...(nadrealista mali!) Principa nemam, niti ih želim imati. Tako mi je lakše baratati u životu, znaš, da me nitko za ništa ne lovi! Radim kako mi dođe. Kažem, za snimanje, sigurno bi dobili kratke termine, pa bi snimka ispala loša, a ne bih htio raditi snimku pod svaku cijenu. Šta će meni deset ploča da se hvalim s njima, ako ne mogu stati iza njih.
POLET:
Imate izvrsne tekstove! Kako nastaju?
POP:
Nastaju kad je jugo... u tri, četiri ujutro, u krevetu. Uglavnom su to lični problemi, ali važe isto tako za moje prijatelje.
Pitali smo Popa o eventualnim utjecajima. Iako nije izbjegavao odgovor, naglašavao je da utjecaje ne smatra bitnim za ono što stvara.
POP:
Osnovno što želim da vidim jest tko je koliko iskren. Time sam opsjednut, to mi je važno da čujem vjerodostojnost, da kada doma slušam, da me odnese. Ja idem na čisto poštenje. Pazi, poze ima, normalno, to se ne isključuje. Ja sam pozu oduvijek volio, ali znaš, poza s iskrenošću, poza s nekom podlogom. Ja sam uvijek glumio u životu, glumio sam zajebanciju, stalno se nešto zajebavam. Tako mi se nitko ne može rugati. Čuješ, ja sam uvijek za to, za priznati, kada ljudi rade, to je za pohvalu, još ako su iskreni, svaka čast, neću im ništa govoriti, ocjenu o glazbi ću zadržati za sebe. Imam neke svoje standarde koje sam postavio visoko i za sebe, pa onda normalno, i za druge. Ja i za svoju glazbu tvrdim da nije dobra, po mojim kriterijima, ja stavljam standarde onakve kakvi su u svijetu.
POLET:
Ti si sada apsolvent (Viša pomorska u Splitu), čeka te vojska?
POP:
E; da, sada sam apsolvent, ne znam kako ću to. Ideja je puno, a vremena malo. Nastojat ću band nagovoriti da idemo skupa, tako da mi ih je zadržati za kasnije. Teško je držati ljude na okupu ako nema prometa. Volio bih da ostanu, znaš, mladi su oni. Da ja sada reknem godine: basist ima šesnaest, a bubnjar i klavijaturista po osamnaest. Dečki su izvrsni instrumentalisti. Ja sam tu čisto onako, možda se jednoga dana popravim, ali ne vjerujem. Nismo dosta vježbali, rada tu fali, puno. I evo kako to ide: ja cijeli život žugam protiv guranja, sada vi odmah s nama razgovarate, slikate nas. To što se slikanja tiče krivo mi je što se dečki neće slikati, ne bih htio da se krivo protumači. Ja ne želim njih izdvajati. Ja vodim stvari i sve to, ali i dečki su jednako zaslužni! Najvažnije mi je da stvari poteku kako ja zamišljam. Zato se bojim da me netko krivo ne shvati pa me ocrni prije vremena, a da uopće ne zna što ja radim. Zato se bojim prevelikog uzdizanja, to je dvosjekli mač. To bi me, mislim, stvarno pogodilo. Normalno, da srcu godi da si me ti ishvalio, ali mora biti mjere. Nama samo može biti drago ako se tu pojave neki pompozni naslovi: "TROTAKT PROJEKT - EVROPA PLAČE!", normalno da to svak želi.