POLET - broj 260, 13. 04. 1984.

POLET - broj 260, 13. 04. 1984.

Razgovarao: Mladen Vukmir

JURICA POPOVIĆ, GITARIST I SKLADATELJ TROTAKT PROJEKTA: ŽENSKI ROD MI TEŠKO PADA

NAJVEĆI PROBLEM JE U GRAMATIČKOM RODU, TAKO MI JE TEŠKO PREBACITI SVE TEKSTOVE U ŽENSKI ROD, TO MI JAKO TEŠKO PADA.

Rijetko se kada novinaru pruža prilika da iz takve blizine i tako stalno prati razvoj nečije karijere od samog početka. Postoji jedna, nazovimo je vječna priča, o uspjehu rock-sastava, stara koliko i rock and roll. Ta je priča, međutim, stvarana iz fragmenata bezbrojnih karijera poznatih i nepoznatih grupa na njihovim putovima prema zvijezdi uspjeha. Takve su malobrojne karijere s vremenom prerasle u legende. Tri godine, koliko vremenom postoji TROTAKT PROJEKT, vjerojatno nisu za legendu, ali je dovoljno dugo da samo po sebi poluči zanimanje.

Novinari POLETOVE glazbene rubrike doista su imali priliku gledati nizanje i smjenu propuštenih šansi i iskorištenih gubitaka, štoviše, morali su zauzimati strane - podržavati grupu u nekim trenucima, ili pak prepuštati je sebi i drugima. Danas kada konačno izgleda da je sastav ovladao situacijom sebi u korist, i to u potpunosti svojim snagama, pravi je trenutak za razgovor s JURICOM POPOVIĆEM, gitaristom i skladateljem TROTAKT PROJEKTA.

EUFORIJA JE SPLASNULA

POLET:
Misliš li danas da vam je POLET napravio uslugu kada smo prije tri godine digli frku oko demotrake, doduše zanimljive, ali demotrake sastava s dva koncerta i isto toliko mjeseci rada?

JURE:
Poslije one frke koja se tada digla u POLETU očekivao sam nešto značajnije. Nakon toga je došla faza mrtvila, pa ponovo uzdizanje, kada smo spremali materijale za snimanje. Potom je došao krah s diskografskim kućama, jer su odbili te materijale što smo ih mi spremili. Ponovo smo skupili snage i otišli u karantenu, to je bila faza carskog reza koja je trajala čitavo ovo ljeto. Spremili smo novi materijal s kojim sada izlazimo, čini se s prvim rezultatima...

POLET:
Gledaš li na to što je POLET tako upadljivo stao iza banda kao na uslugu?

JURE:
Uslugu ili...neuslugu. Ja se danas još o tome dvoumim. Svakako ne mogu reći da mi je napravio neuslugu, jer tko zna što bi bilo da nije bilo toga. U sebi još to važem, ali ne mogu sagledati pravu istinu. Problem je vjerojatno u tome što je ta euforija na kraju splasnula, a da se nije prenijela na druge.

MRAČNO, ŽESTOKO, FINO

POLET:
Pitam to iz jednog sasvim određenog razloga. Kada POLET podrži neki sastav, on to radi prema kompleksu kriterija koji se po sastavu uvelike razlikuju od skupa kriterija koji koriste ostale institucije koje promoviraju rock, mislim pri tome na etablirane. Kada sam ljetos preslušao novi materijal, rekao sam ti da mislim da nekim slučajem nije bilo dvogodišnjeg odbijanja tih institucija da prihvate vaš rad u izvornom obliku, da vaš rad nikad ne bi zvučao ovako kako on sada zvuči. Doista nije potrebno posebno naglašavati malignost konsekvencija takva slijeda.

JURE:
Slažem se u potpunosti (misli na to da je skladao pod utjecajem izvana). Mi smo prije stvaranja novog materijala jednostavno morali stvoriti novu atmosferu. Nama su svi predbacivali da smo mračni. Iako to može izgledati naoko čudno, ima veze to što su materijali otprije nastali zimi, a novi u ljetnom vremenu. Htjeli smo veselu atmosferu, ne neki žestoki hedonizam, nego fino.

POLET:
Ne misliš li da se u novim stvarima više osjeća ta namjera nego veselje koje ste htjeli?

JURE:
Ne mogu ti na to odgovoriti. Ja znam da ti misliš i na pritiske izvan banda, ali ja mislim da su sva ta "negativna" događanja pomogla sastavu da ide naprijed. Ako ima ikakve naše reakcije u svemu tome - to je inat! Mi smo prošli kroz stvarno frustrirajuće situacije.

PRVI DIO, REFREN, DRUGI DIO

POLET:
Mi sa strane mogli smo primijetiti kako se mijenjaju tvoji interesi. Od glazbenika formiranog uz slušanje ploča i zanosom skupa ideala koji su te ploče sadržale (BOWIE, ROXY), preko zanatske ocjene tekuće produkcije došao si do paradoksalne pozicije studijskog veterana bez ijedne izdane ploče, do starog pregovaračkog lisca kojeg ni iskusniji ne mogu zaribati. Ovako nagruvane te karakteristike zvuče kao opis lika tipičnog domaćeg estradnog "mafijaša". To je daleko od istine, ali bi li mi mogao reći da li to osjećaš?

JURE:
Ima tu istine, doista; nikada to ne bih skrivao. Ne znam točno na to odgovoriti. Ima dosta istine.

POLET:
Kako ti to osjećaš, takvu situaciju?

JURE:
Ja bih to pojednostavnio, povezao bih s industrijom, muzičkom kolotečinom i komercijalizacijom... Mi smo konkretno došli u takvu situaciju da nismo mogli izdržati sa starim materijalom, a morali smo napraviti novi, a da stari još nije snimljen...

POLET:
Je li došlo do pojednostavljenja tvojih skladbi i kompozicijskih postupaka?

JURE:
Pa... ja mislim da su se stvari više zakomplicirale nego obratno. Uložen je ogroman napor da stvari standardiziramo u smislu da one imaju strukturu, prvi dio, refren, drugi dio... te gluposti. Jer naše su pjesme inače kao da pustiš vodu, čista atmosfera.

INAT IZ METKOVIĆA

POLET:
Gotovo je nevjerojatno da se grupa nije raspala u toku tako dugih teških perioda. Čemu to pripisuješ?

JURE:
Ja to pripisujem zaluđivanju unutar banda, između sebe. To ti je sportski sistem - svi ruke na okup: pobijedit ćemo! I inat.

POLET:
Je li vam ploča bila cilj koji vas je držao na okupu?

JURE:
Ne, nije bila ploča. To je tek jedna stepenica, i kočnica - kako se pokazalo. I sada kada su se konačno pojavile stvarne šanse za ploču, nisam više toliko uzbuđen. Shvatio sam da mi to ne znači toliko, da mi je publika važnija. To mi je tek nedavno postalo jasno, da me ne može spasiti ništa ako mi publika ne vjeruje.

POLET:
Činjenica da dolazite iz Metkovića, grada koji ne ubrajamo u medijska središta, vjerojatno također ima svoje posljedice. Je li to tražilo određene žrtve?

JURE:
Istina. Najviše para. Kada se podijeli na pet - šest dijelova lakše je, ali ipak su to velike pare. Ono što smo se zadužili za snimanje u "TETRAPAKU" vratili smo tek prije par mjeseci. To nam je pomoglo u početku, jer smo bili kao egzotične ptice, ali to je kratko trajalo. Kasnije je predstavljalo problem koji je bilo teško preskočiti.

POLET:
Kako ste vi to uspjeli preskočiti. Kao band iz Zagreba ili kao band iz Metkovića?

JURE:
Još uvijek nemamo nikakav status. U Beogradu su čak pisali da smo zagrebački band. Mislim da bilo nekako najpoštenije...Ja ne mogu nikada biti Zagrepčanin, to je isto s čitavom grupom. Mi možemo biti grupa koja radi u Zagrebu, što je fakat istina. Band koji radi u Zagrebu.

POLET:
ŠTO JE OSTALO OD PROJEKTA?

POLET:
Ime TROTAKT PROJEKT nekada je označavalo skupinu ideja, a riječ nije slučajno izabrana. Projekt je obuhvaćao uobičajenu medijsku papazjaniju: dijapozitivi, strip, oblikovanje... Što je od toga ostalo?

JURE:
To je otpalo, sve - zamorilo me! Užasno me zamorilo jer me razvlačilo na razne strane. Nije puno toga ni bilo realizirano iako smo radili i dijapozitive, a bilo je i stripa.

POLET:
Poslije je bila i Francikina (MATIJA VUICA, glas) modna revija. To je bilo vrlo uspješno...

JURE:
... koju mislimo ponoviti. To je nešto što bi moglo samo za sebe stajati. Inače, ostaje sama svirka, projekti se uvijek svedu na to.

POLET:
Misliš li da si napravio puno pogrešaka u toku ovog dugog čekanja?

JURE:
Mislim da jesam. Makar sam mislio da znam dosta, opet znao sam malo, ipak nisam napravio štetu. Ne pišem si jako crno.
U baratanju s medijima ne toliko, koliko u baratanju s ljudima iz biznisa. Tu smo griješili, išli smo dosta tvrdoglavo. Uvijek samostalno.
Možda nam se jednoga dana ta upornost vrati u pozitivnom smislu. Sami smo išli u diskografske kuće, bez ovih lopova oko sebe.
Vrijeme će pokazati.

TEŠKO MU PADA ŽENSKI ROD

POLET:
Komponiraš li i u Zagrebu ili samo u Metkoviću?

JURE:
Ee, doma pišem. Dole mi je atmosfera.

POLET:
Kakav je odnos stvarnosti iz vaših pjesama prema tvojoj stvarnosti u Metkoviću? Ima li podudarnosti?

JURE:
Sve ide iz mene direktno u tekstove. Sve je istina!

POLET:
Doslovno?

JURE:
Je, doslovno...

POLET:
Imaš li ti uopće ijedan ljubavni tekst?

JURE:
Nešto malo, i specifični su dosta: "Kontrolirana ljubav" i "Dođi", ako je to ljubavni tekst. Ne znam ima li ih još, baš čisto ljubavnih...

POLET:
Kakav je odnos tebe kao tekstopisca prema pjevačici?

JURE:
To je dosta specifično. Ja se borim s tim cijelo vrijeme, ne znam kako postaviti stvar. Još uvijek!

POLET:
Misliš li na to dok pišeš?

JURE:
Na to mislim kada napišem tekst. Kada je gotov, a ja ih radim sam i po noći; onda poslije nastaje frka kako ga prilagoditi...

POLET:
Pišeš li inače poeziju?

JURE:
Ne.