STUDENSKI LIST - broj 821, 15. 12. 1982.
STUDENSKI LIST - broj 821, 15. 12. 1982.Piše: Jure Ilić
T R O T A K T P R O J E K T
"Jugoslavenski rock moment" se opet održava. OK "Lapidarij" ponovo postaje mjesto dogadjaja. Rock je živ! Dolaze mladi jarci iz cijele Juge da nam odsviraju svoje najatraktivnije zvukove, da se pokažu, da budu vidjeni i da ih čujemo.
YURM je neopisivo značajan. YURM pomiće granice u domaćem rocku. Naime, na ovoj smotri domaćeg rock stvaralaštva nastupaju mnoge nepoznate, često sasvim anonimne grupe iz najvećih zakutaka naše domovine. YURM je jugoslavenska manifestacija u najboljem smislu te riječi. Zašto je to tako, pokušat ćemo obrazložiti na jednom veoma zanimljivom prošlogodišnjem primjeru, veoma ilustrativnom sigurno i za ovogodišnje dogadjaje. Naime, dok domaća rock scena bude zavisila od zbivanja u nekoliko većih centara, nećemo ni moći smatrati da postoji. Takva "centralizacija" moći će i dalje pogodovati samo diskografskim kućama, snalažljivim managerima, pa i grupama koje potjeću iz tih sredina i u njima egzistiraju. Yurm naprosto širi granice i pruža priliku anonimusima da se pokažu i dokažu na sceni "Lapidarija", pa ako prodju tu generalnu probu, mogu se naći čak i u nenadmašnom "Kulušiću". I dok su u centrima dečki odsvirali svoje i sada se žale kako "nema više ništa novo u domaćem rocku", dotle su "provincijalci" marljivo vježbali i živim, vlastitim primjerom dokazuju suprotno.
Grupe u većim mjestima se pokušavaju prilagoditi svim trendovima, pa tako mijenjaju sve stilove, od punka do novog romantizma, preko svih podvrsta koje se pojavljuju na svjetskoj sceni. Tako su, pomalo za račun brze zarade i stjecanja popularnosti, rušile i srušile vlastiti identitet. S druge strane postojale su čitave minijaturne lokalne scene na kojima djeluju vrlo raznorodne rock formacije. Samo njihovo postojanje i dosljednost onome što rade, s vremenom će prerasti u kvalitet mnogo šireg značaja. Takav, donekle anarhičan sistem djelovanja, pomalo se pretvara iz lokalnog, opskurnog fenomena u realnost jugoslavenske rock scene.
Dok su se grupe u centrima zatvarale u okvire postojećih mehanizama (tj.pronalaženje nekog managera, snimanje ploče uz blagoslov njega i njegovih prijatelja, nekakva promocionalna turnejica i "prihvaćanje" grupe od strane štampe), dotle su grupe iz manjih mjesta bile prisiljene imati široki vidokrug. Morale su biti usmjerene na dobar ukus i trebale su biti dosljedne vvlastitoj ideji. Naravno, cijela "stvar" je morala biti tako postavljena da bi čitava ideja "prošla" i prevladala prepreku udaljenosti od kritike i medija, koji su neophodni za širi proboj. I ovogodišnji YURM daje šansu upravo takvim grupama da se predstave široj publici.
Najbolji dokaz ovoj tvrdnji je i prošlogodišnja pojava grupe TROTAKT PROJEKT iz Metkovića. Došli su iz malog mjesta, vrlo udaljenog od ijednog našeg glazbenog centra, i na prepad oborili s nogu gomilu rock kritičara i publike željne "nečeg friškog". Razlozi za to su bili raznovrsni i mnogobrojni. Odgojeni na slušanju dobrih uzora i promatrajući s distance dogadjaje na svjetskoj i domaćoj pozornici Popović i društvo su uočavali nedostatke, koje je trebalo otkloniti da bi se napravilo nešto novo i vrijedno.
Možda su imali dosta sreće što su medjusobno istomišljenici u pogledu glazbenih ideja, tako da ih je grupa samo ujedinila kao osebujne pojedince.
Jurica Popović, vodja grupe, upozorava da je grupa TROTAKT PROJEKT zapravo koncepcija o spajanju vizualne, zvučne i poetske slike, a da bi se dobila viša razina od pukog sviračkog banda. Zbog toga je u nazivu i prisutna oznaka "projekt". Radeći na ujedinjavanju različitih medija (glazba, fotografija, strip, plakat, odjeća), TROTAKT radi na nečemu što se u širem kontekstu svrstava pod pojam rocka. Razvijanjem svake od ovih kategorija, glazba TROTAKTA samo dobija na ekspresivnosti i jačem eksponiranju same glazbene ideje. Tako se stvara specifična atmosfera i ugodjaj, po čemu grupa nadilazi svoju osnovnu sviračku funkciju i postaje - pojava.
Naime, TROTAKTI se ne mire s postojećim stanjem duha u dubokoj provinciji, nego kao alternativu nude nove vrijednosti. Takav pristup čitavoj zamisli nadilazi sredinu iz koje grupa potjeće i usmjerava je na jugoslavensku scenu. Ipak, grupa ne iskorištava svoju prisutnost u omladinskoj i glazbenoj štampi da bi otišla u prvi ponudjeni studio i snimila album ( a za koji je i te kako zrela ), niti naglavačke potpisuje ugovor s nekom diskografskom kućom, koji će joj omogućiti sve pogodnosti. Svoju dosljednost pokazuju snimanjem vlastitih materijala u improviziranom studiju i tehnici koja je daleko od savršene. U takvim uvjetima snimanja napravili su trake dostojne najbolje domaće produkcije. Možda time dokazuju da je čovjek opet puno važniji od bilo kakve opreme i tehnike. U glazbenom pogledu stvari su dosta raznolike, ali ih povezuje zajednički zvuk i naglašena atmosfera. Termin "trotakt" koji asocira na nekakav plesni predznak, grupi ne pričinjava prepreku koja će je odvući u nekom krivom pravcu. Danas oni stvaraju pretencioznu glazbu, koja će zadovoljiti vrlo istančan ukus. Da djeluju na nekoj večoj sceni, njihov bi utjecaj bio odlučan.
Ono što sad rade, deset je godina ispred svega ostalog u nas. Zbog toga to ne bi trebalo svesti ni pod jedan zajednički nazivnik ili trend. Kad Popović istiće da se želi baviti glazbom mnogo duže i da mu "je to život", treba vjerovati.
TROTAKT ROJEKT se, rušeći sve postojeće kalupe djelovanja na domaćoj rock sceni, uvrstio medju nesvakidašnje pojave, koje će u vremenu koje je pred nama definirati mogućnosti našeg rocka. Ne treba, dakle, zaboraviti otići na ovogodišnju rock-feštu u "Lapidarij", jer nam YURM kao i obično, sigurno priprema neko novo iznenadjenje. (obećajemo da ćemo pisati o tome!).
J.I.
